in

VELIKI DOMOLJUB ZVONKO BUŠIĆ-TAIK “ZASTANI, sjeti se i izmoli kratku molitvu za one vrle domoljube koji su patili i ginuli da bi Hrvatska živjela.

Na današnji dan 23.01.1946., u Gorici (Hercegovina), rođen je jedan od najvećih boraca za slobodu hrvatskog naroda,domoljub, uznik i mučenik Zvonko Bušić-Taik. Cijeli život posvetio je toj borbi radi čega je i 32 godine proveo u zatvoru.

Zvonko Bušić smatrao je Jugoslaviju državom koja drži Hrvate u dvostrukim lancima smrti – komunizma i velikosrpstva.

Njegovi su ideali bili jasno artikulirani još prije 40 godina. On je sanjao slobodnu Hrvatsku. Sanjao je domovinu koja će biti poštena, čestita, ponosna, zanosna, pravedna, iskrena. Sanjao je Hrvatsku za koju će drugi živjeti, a ne Hrvatsku od koje će mnogi živjeti i stvarati svoje carstvo i karijerizam. I onda kada je nakon 32 godine robije došao na slobodu ta njegova Hrvatska za njega je bila nova robija. Njegovi su ideali brzo bili ugušeni. Kada su se ugasili ideali i san o „njegovoj” Hrvatskoj, tada je došao kraj.

Nije zgorega spomenuti u kakvu je ozračju Zvonko digao ruku na sebe. Tih dana se u Vukovaru vješaju službene ploče s ćirilicom, tih dana se štiti udbaša Perkovića, tih dana se neumorno i bezbroj puta javlja o bolesti Jovanke Broz, udovice diktatora i, kako navodi međunarodna žrtvoslovna udruga, zločinca Tita. Uza sve to tih dana zagrebački gradonačelnik Milan Bandić na antifašističkome i partizanskome derneku na Bundeku nosi bedž s likom toga istog zločinca Tita. Očevidci kažu da su se nekoliko dana nakon toga u Udbini susreti Zvonko Bušić i Milan Bandić ali da mu Zvonko nije htio pružiti ruku želeći tako poručiti da se ne slaže s Bandićevim nošenjem takvoga bedža.

Svakako je to bilo okruženje u kojemu Zvonko, usuđujem se napisati, ne da nije htio nego nije mogao živjeti. Zvonko je otišao ali ostaje njegova ideja, njegovi snovi, njegova žrtva. No, iza Zvonka ostaju i oni koji će i nakon toliko godina i dokazane njegove plemenite namjere, o čemu je govorio i američki sudac, da se bori za Domovinu napisati da je terorist. Da. To je isto zemlja Hrvata gdje su mnoge iste osobe za neke sveci a za druge zločinci. Istina je svakako zapisana na nebesima i zato izričemo svoje molitve za dušu pokojnika. A nama se razborito upitati: Tko je i što je ubilo Zvonka, a ne zašto se on ubio!?

„Nije više mogao živjeti u Platonovoj pećini”

Dana 1. rujna 2013. Bušić je izvršio samoubojstvo hitcem iz pištolja. Hrvatskom narodu, kojeg je volio iz najdubljih dubina svog plemenitog i čvrstog hercegovačkog srca, ostavio je dva oproštajna pisma u kojima navodi da „nije više mogao živjeti u Platonovoj pećini” i da mu je „lakše bilo sanjati slobodnu Hrvatsku nego izdržavati hrvatsku zbilju”.

Za one koji su pali u borbi za domovinu nikada ne reci da su mrtvi. Oni su heroji i oni će za nas uvijek biti živi. U budućnosti, kada vi budete uživali blagodati i ljepote Hrvatske domovine i slobode, malo tko će se sjetiti koliko znoja, suza i krvi je proliveno za tu vašu slobodu. Zato…, zastani, sjeti se i izmoli kratku molitvu za one vrle domoljube koji su patili i ginuli da bi Hrvatska živjela. Moja osobna sudbina bijaše takva da sam ostvarivanje mojih snova o slobodi morao doživjeti na robiji. Zbogom prijatelji,… čuvajte našu domovinu Hrvatsku. – piše na nadgrobnom spomeniku velikanu hrvatske borbe za slobodu Zvonku Bušiću.

DOMOLJUB, A NE TERORIST Zvonko Bušić bio je borac za hrvatsku samostalnost

Ono što hrvatski mediji uporno ponavljaju kao papige da je Bušić terorist, demantirao je nitko drugi nego li sudac koji ga je osudio, ističe Dujmović. “Bilo bi nepravično i nepošteno kad ne bih prije početka suđenja rekao da Zvonka Bušića i njegovu suprugu kao i njihove drugove ne smatram nikakvim ratnim zločincima, niti teroristima, izjavio je američki sudac John Bartels prije izricanja presude

“Bilo bi nepravično i nepošteno kad ne bih prije početka suđenja rekao da Zvonka Bušića i njegovu suprugu kao i njihove drugove ne smatram nikakvim ratnim zločincima, niti teroristima.” citirao je preksinoć Tihomir Dujmović, autor knjige „Tko je ubio Zvonka Bušića“ na predstavljanju u crkvi sv. Ivana Krstitelja u Puli. Spomenuti citat pripada sucu Johnu Bartelsu, a izrečen je prije izricanja presude. Taj bi citat, trebalo zakucati u sve redakcije hrvatskih medija, smatra Dujmović koji je i sam novinar i to je ključni argument koji stoji na koricama njegove knjige.

Zvonko Bušić bio je hrvatski politički aktivist i jedan u skupini otmičara putničkoga zrakoplova sa 76 putnika, na letu od New Yorka do Chicaga, u rujnu 1976. godine. Zbog te otmice zrakoplova i pogibije policajca prigodom deaktivacije bombe koju je ostavio u pretincu njujorške podzemne željeznice u Americi je osuđen na doživotni zatvor, a pomilovan je u srpnju 2008. godine, nakon čega se vratio u Hrvatsku.

What do you think?

Written by GM

Odgovori

GIPHY App Key not set. Please check settings

DINAMO – STURM 4:3 Dinamo spremno čeka nastavak HNL-a

U PAKLU KAŠIĆA POGINULA SU 32 PRIPADNIKA 3. GARDIJSKE BRIGADE