in

Uhićenja pripadnika Hrvatskog Proljeća, među kojima je bio i Franjo Tuđman

U ranu zoru 11. siječnja 1972. godine uhićeno je deset sudionika Hrvatskog proljeća. Uhićeni su poimence: Franjo Tuđman, Marko Veselica, Šime Đodan, Hrvoje Šošić, Vlado Gotovac, Vlatko Pavletić, Jozo Ivičević-Bakulić, Ante Glibota, Zvonimir Komarica i Ante Bačić.

Bila je to posljedica Titove odluke o gušenju pokreta, koja je donesena još prethodne godine na sjednici u Karađorđevu i zbog koje je veći dio hrvatskog republičkog vodstva već bio uklonjen s položaja. U stanovima uhićenih provedena je premetačina koja je trajala satima, no u kojoj nisu pronađeni dokumenti o zavjeri protiv države. Uhićenici su dovedeni pred sudove, pod optužbama za nacionalizam, kontrarevolucionarstvo i separatizam. Sljedećih dana uhićeni su i drugi pojedinci, a mnogi su ostali bez posla.

Val političkog, policijskog i obavještajnog terora u Hrvatskoj potkraj i tijekom 1972. godine prouzročio je najveći egzodus Hrvata od propasti NDH. U inozemstvo su bili prisiljeni otići mnogi hrvatski intelektualci poput Brune Bušića, Ivana Cerovca, Zlatka Markusa…

Obračun s nepoćudnim Hrvatima rezultirao je famoznom hrvatskom šutnjom, prekinutom tek novim demokratskim pokretom koncem 1980-ih, koji je konačno doveo do državnog osamostaljenja Hrvatske.

What do you think?

Written by GM

Odgovori

GIPHY App Key not set. Please check settings

One Comment

  1. Osobno sam dva puta uhićen tijekom 72g i nakon ispitivanja pušten. Formalno nisam osuđen, a takvih je najviše, no Golgota je počela. Izbačen iz stud. doma, preko student servisa teško je bilo dobiti posao od kojeg sam se školovao. Ljudi na pozicijama izbjegavali su me kao da sam kužan. Podmetanja na svakom koraku. Nakon završenog Veterinarskog fakulteta, nadao sam se da će me pustiti da radim u miru. Nažalost u mom rodnom Sinju, rečeno mi je da kupim torbu, da tu neću nikad raditi. Tako je i bilo. Otišao sa u mirovinu, a da nikad nisam radio u struci. Radio sam poslove koje nitko nije htio prihvatiti, ili poslove srednje stručne spreme. Dakako da sam morao raditi kako bi prehranio obitelj. Od 91 sam dragovoljno pristupio HRM i ostao 18g,do umirovljenja. Tu nova pometanja od bivših oficira, a i od novokomponiranih “domoljuba”. Razočaranje totalno. Jedina utjeha da Je imamo, valjat će koliko mi budemo valjali, a nadam se u nove generacije. Nažalost, ni moju djecu(tri sina), puno ne interesira što smo sve morali proći do osvita Hrvatske države,pa tako ni ostatak naroda.

9.1.1994 Masakr nad Hrvatima u Buhinim Kućama pored Viteza

Pobjeda Hrvatskih rukometaša nad Srbijom 23:20