in

Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu – konvoj spasa za 70.000 Hrvata Središnje Bosne

Na Međunarodni dan ljudskih prava, 10. prosinca 1993. godine, iz Zagreba je krenuo humanitarni konvoj Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu. Konvoj je trajao od 10. prosinca do 24. prosinca 1993. godine… Dr. Slobodan Lang i Herman Vukušić su predvodili humanitarni konvoj od 99 šlepera i 143 člana medicinskog osoblja, franjevaca, novinara i tehničkog osoblja. Cilj konvoja je bio dopremiti hranu i lijekove Hrvatima u Lašvansku dolinu, koja je bila u osmomjesečnoj blokadi. U Lašvanskoj dolini se nalazilo približno 70.000 ljudi. U Lašvanskoj dolini su bili prognani Hrvati iz Jajca, Donjeg Vakufa, Travnika, Novog Travnika, Zenice, Busovače i drugih mjesta. Lašvanska dolina je prostor dug 30 km a širok samo 2 km. Hrvati su bili u potpunoj blokadi i pod udarima tzv. Armije BiH tijekom osam mjeseci.Humanitarna pomoć stanovništvu je stizala preko Humanitarno-karitativne organizacije Kruha svetog Ante i Caritasa, najčešće preko Splita.
Konvoj je krenuo iz Zagreba pod visokim pokroviteljstvom predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana i uz pratnju predstavnika Katoličke crkve i franjevačke provincije Bosne Srebrene. Tijekom 14 dana konvoj su pratili, državnici, veleposlanici, franjevci, medicinari, humanitarci, kulturni i javni radnici. Kolona vozila je krenula iz Zagreba za Rijeku pa Split, preko Tomislavgrada i Prozor-Rame u Lašvansku dolinu. Konvoj su pratili pripadnici HVO-a do ispred Uskoplja a dalje pripadnici UNPROFOR-a. Armija BiH je konvoj zaustavila i pretresla na Pavlovici, konvoj je bio zadržan 2 dana. Bošnjaci su ucjenjivali vodstvo konvoja a dio pomoći otuđili.
U Novu Bilu je konvoj stigao 20. prosinca 1993. godine. Blokada je trajala 248 dana, od 16. travnja 1993. godine do dolaska konvoja, 20 prosinca 1993. godine. Dana 22. prosinca 1993. godine se konvoj vraćao iz Nove Bile, na izlazu iz Uskoplja su pripadnici Armije BiH pucali po kamionima te ubili vozača Antu Vlaića i tri vozača ranili. Pripadnici Armije BiH su ukrali 28 kamiona a UNPROFOR nije učinio ništa da spriječi zločin i krađu. U spomen na Antu Vlaića jedna ulica u Novoj Bili nosi njegovo ime. U Travniku je po vozaču Anti Vlaiću nazvana jedna ulica, a jedna je nazvana Bijeli put u spomen na humanitarni konvoj.
Dio pomoći koja je dopremljena humanitarnim konvojem je upućen Muslimanima u Zenici i u viteška naselja a Muslimani su se „zahvalili“ dan poslije nego je konvoj napustio Lašvansku dolinu, 23. prosinca 1993. g., napadom na područje Gornjeg Vakufa/Uskoplja ubivši 74 Hrvata u Križančevu selu. Za počinjeni zločin nitko nije odgovarao. Sjećanja na „Bijeli put“ prikazana su u monografiji „Svjetlost i nada“ autora Zvonimira Čilića, fra Zorana Livančića, Srećka Stipovića i Željka Kocaja, objavljenoj 2010. u nakladi viteške podružnice HKD-a Napredak. Dr. Slobodan Lang je u koautorstvu s Brankom Čulom objavio monografiju o Bijelom putu „Pobjeda dobra u ratu“ (2014. g.). U monografiji su sadržana 152 autorska teksta sudionika konvoja i opsade Lašvanske doline.
Hrvatsko amatersko kazalište Travnik 2015. godine premijerno je izvelo predstavu „Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu“ u crkvi Duha Svetoga u Novoj Biloj. O humanitarnoj akciji konvoja „Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu” snimljen je dokumentarni film, 2016. g… Konvoj „Bijeli put“ dobio je i dvije svojevrsne himne, lirski zapis fra Jakova Bubala i druga Slobodana Langa i Ranka Bobana „Dolinom Lašve teče tuga“, napisana 28. 10. 1993. godine (kasnije uglazbljena, a najpoznatija po izvedbi Tereze Kesovije). „Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu zasigurno je najsvjetlija epizoda u Domovinskom ratu koja je pokazala zajedništvo Hrvata u BiH i Hrvatskoj.“

What do you think?

Written by GM

Odgovori

GIPHY App Key not set. Please check settings

Pokolj u Čanku “Ženu zavezali špagom za automobil i vukli je po selu sve dok nije preminula.”

U Gornjim Jamama kod Gline zapaljene tri hrvatske obitelji s djecom